Limunovo drvo
Kad smo se uselili u novu kucu, svekar mi je donijeo limunovo drvo i posadio u dvoristu, poslije toga je posadio kasjsiju zatim i tresnju. Taj dan kad je usadio tresnju rece mi, jednog dana kad me ne bude ova tresnja neka te podsjeti na mene i svaki put kad je budes brala pojedi koju za moju dusu. Jednu stvar koju moj svekar i ja djelimo to jeste ljubav prema vocu. Jos nisam kupila ni jednu vocku koju on ne voli a mojim vocnim salatama se odusevi. Danas dok mi je zaova vodila djecu u setnju uslijela sam se odmoriti pored mojih vocki.
Knjiga u jednoj a kafa u drugoj ruci sjedila sam ispod limunovog drva. Da li ste ikad uspijeli udahnuti miris limunovog drveta? To je nesto posebno, neki poseban miris, jos nikad nisam sjedila ispod vocke koja mirise. Nije to veliko drvo, cak sta vise moglo bi se reci da je i uzasno malo, ali taj miris je obuzeo mene svu. Zastala sam na jednom redu u knjizi, kafu spustila na travu pored sebe i kao djete pruzila se koliko sam duga bas kraj tog limunovo drveta. Vec sad se zamisljam, kad budem starija, sjede kose, omeksane koze, tankih usana i lica koje ce pokazivati znakove zivota koji sam zivjela. Sjest cu opet ispod tog istog limuna napraviti limunadu i posmatrati moju djecu kako se igraju sa svojom djecom.
Sutra jutarnju kafu pijem bas na tom istom mjestu.
