Makovnjača

Zivot jedne zene

10.11.2008.

Na koga lice vasa djeca?

Kad sam se porodila prvi put svi su govorili kako beba lici na mene. Vremenom se dokazalo suprotno i sve vise i vise je izgledao kao moj muz. Dakle tokom druge i trece trudnoce pa zatim  poroda opet su govorili bebe lice na mene. Sad kad gledam svoju djecu u njima vidim neke crte moje, ali najvise mog muza i negovu sestru.
Jucer sam jos jednom potvrdila bas koliko moja djeca lice na moju zaovu. Dok smo se svi zajedno valjali po krevetu, i kad sam vidjela lice moje kcerke i zaove ma kao da su identicne. Onda smo pregledali neke albume u kojim sam drzala slike mog muza, njegove sestre i njegove familije kad su bili mali.
On i sestra nicu licili mnogo kao djeca, ali sada su barem izgledom mnogo slicni. Ja nju uvijek zezam da je zenska verzija mog muza, iako je ona izuzetno zenstvena, prelijepa ja u njoj vidim lice mog muza, kao zensku verziju njega. Posebno kad se ona nasmije. On ima jaku bradu, izrazujuce crte lica isto kao ona cak sta vise imaju i mladez na istom mjestu kao i njihova mama. Tokom pregledanja tog albuma ona mi je pocela pricati neke price dok su bili mali itd. Zatim me upitala, da li meni smeta sto djeca toliko lice na mog muza i nju? Malo sam se zacudila posto inace, nikad me nije pitala o tome, a cesto bi me svi zezali kako djeca vise lice na muzevu familiju. To nikad nisam uzimala ka srcu, ipak ja sam izabrala da budem sa tim covijekom u toj porodici. Iskreno sam odgovorila da mi bas ne smeta. Na njoj se vidjeo da se obradovala posto mi je zatim rekla, kako je to nju uvijek brinulo da se mozda ja ne bi ljutila kad se familijarno zezamo o tome.
Iskrena da budem, ja nisam cesto ni razmisljala o tim stvarima. Nikad mi nije to bilo ni vazno. Uvijek sam samo htjela mir i slogu koju imam, a na koga djeca lice nije mi nikako vazno. Ja svoju djecu volim bezbitno na koga lice, ili ciju stranu vazno je samo nek su zdravi.

03.11.2008.

Idealno Djecije Igraliste

Vrijeme tako brzlo leti vec Novembar. Novembar, zar nova godina nije bila prije par mjeseci? Ljeto se kao jucer zavrsilo, dzempere i salove sam vec skoro izvadila na vidik a kod nas je cak i snijeg padao.
Vikend nista poseban MM je nervozan cijeli vikend. Prije pet sedmica MM je slomio ruku u teretani, lom nije obican (pukao je ligament a kost na tri dijela) tako, ako ovi pregledi pokazu stanje kao prosle sedmice moguce da ce trebati operaciju.

Malo ljepse vijesti, nasli smo najbolje djecije igraliste blizu kuce. Mislila sam da nikad necu biti osoba koja se raduje takvim stvarima ili cak osoba koja je tokom voznje rekla svom muzu, " Zaustavi! Jesi ti vidjeo ono? Ono divno djecije igraliste, gledaj kako je super!!"- ali dobro mislila sam isto da necu nikad biti mama koja koristi mali prst tako cesto s kojim bi kopala rudnike moje djece.

Moj kriterijum za Najbolji Djecije Igraliste sastoji slijedece:

Cijelo Igraliste bi trebalo biti napusteno. Znam, to zvuci antisocijalno, malo skrto ali napusteno igraliste znaci da ja ( ili vi) mogu biti totalno otkacena ventrati se naglavacke bez brige da ce doci neki stranac i crknuti vam od smijeha.  Nesto gore od smijeha  moze cuti neke cudne zvukove koje ne bi trebali cuti ili mozda mirisati.
Treba imati razne stvari na kojima se djeca mogu igati bez da se povrijede. Znam, djecije igraliste zvuci sve manje realisticno. Zar ne? Ali ja ne mogu nabrojati koliko sam puta vijdela da se djeca povrijede na metalnim sipkama ili cak oprze tokom ljeta i skoro svako djete oprzi nogice ili guzu na klizaljki.
Najbolje Djecije Igraliste bi takodje trebalo imati nesto  za odrasle, mozda malo veca ljuljacka, nesto sto bi se moglo prekocisti a najbolje od svega klizaljku od plastike. Klizaljka bi trebala biti plasticna po mogucnosti malo sira za odrasle i dok se klizete niz nju da se cuje onaj zvuk iiiiiiiiiiiii.

Najbolje Djecije Igraliste treba biti tako dobro da bi cak i vasa djeca rekla "Mama, ti si super ovo je najbolje igraliste."

To je idealno djecije igraliste, ali imam osjecaj da je samo jucer bio ovako prazan. Tokom sedmice kad odvedem djecu opet tamo, prokuzit cu da li ce biti krcato.

01.11.2008.

San

Neku noc sam sanjala  jednog od bivsi, san nisam nikom pricala osim vama sad. Uglavnom u snu smo bili zajedno. Tog bivseg nisam ni cula ni vidjela vec dugo godina. Ali zamisljam ga jos uvijek bas kao sto je bio nekad i da jos uvijek zivi onako kao prije.

09.10.2008.

Limunovo drvo

Kad smo se uselili u novu kucu, svekar mi je donijeo limunovo drvo i posadio u dvoristu, poslije toga je posadio kasjsiju zatim i tresnju. Taj dan kad je usadio tresnju rece mi, jednog dana kad me ne bude ova tresnja neka te podsjeti na mene i svaki put kad je budes brala pojedi koju za moju dusu. Jednu stvar koju moj svekar i ja djelimo to jeste ljubav prema vocu. Jos nisam kupila ni jednu vocku koju on ne voli a mojim vocnim salatama se odusevi. Danas dok mi je zaova vodila djecu u setnju uslijela sam se odmoriti pored mojih vocki.

Knjiga u jednoj a kafa u drugoj ruci sjedila sam ispod limunovog drva. Da li ste ikad uspijeli udahnuti miris limunovog drveta? To je nesto posebno, neki poseban miris, jos nikad nisam sjedila ispod vocke koja mirise. Nije to veliko drvo, cak sta vise moglo bi se reci da je i uzasno malo, ali taj miris je obuzeo mene svu.  Zastala sam na jednom redu u knjizi, kafu spustila na travu pored sebe i kao djete pruzila se koliko sam duga bas kraj tog limunovo drveta. Vec sad se zamisljam, kad budem starija, sjede kose, omeksane koze, tankih usana i lica koje ce pokazivati znakove zivota koji sam zivjela. Sjest cu opet ispod tog istog limuna napraviti limunadu i posmatrati moju djecu kako se igraju sa svojom djecom.
Sutra jutarnju kafu pijem bas na tom istom mjestu.

07.10.2008.

Proslo ljeto

Dugo nisam bila ovdje. Neke stvari su se promijenile. Zavrsili smo sa gradjom kuce napokon i uselili se prije nekih 5 mjeseci. Zadovoljna sam  lokacijom, jer bas je onako kako sam zamisljala. Spominjala sam prije da volim mala mjesta, od uvijek smo zivjeli u gradu sad smo nekih 10 minuta od grada i meni je fantasticno.

Tokom ljeta bili smo u Poljskoj 4 sedmice imala sansu ici na Poljsku svadbu, jesti tradicionalnu hranu i igrati do zore.  Mnogo smo vremena prodovili sa Njegovom familijom, sirom i uzom kod svekrve i svekra u vikendici, te bi se vracali Nedeljom navece kuci sa punim torbama prljave djecije odjece. Uzivala sam u prirodi sa muzem dok su svi ostali se zabavljali sa nasom djecom.
Postavljam neke slike iz Poljske. Galerija dozvoljava samo 10 slika, mozda drugi put dodam jos neke.

Poljska
26.10.2007.

Slavlje

Nije me bilo nemo vrijeme ili niste ni prijetili?
Pisem poslije fenomenalne noci, moja draga prijateljica se udala danas. Drago mi je sto je nasla si covijeka koji je kulturan, obrazovan i na svom mjestu. Od nje se znalo da ce naci sto bi nas narod rekao cestitog covijeka, jer je tako odgojena. Vise na tradicijalan nacin ali vrlo kulturan.
Slavlje je bilo divno, na njima se vidi da su sretni ali uz to i mnogo uzbudjeni, po malo zbunjeni ipak veliki je to dan.
Uz pratnju familije i prijatelja nadam se da je njihov dan prosao kako su oni htjeli i da su se sve njihove zelje ispunile. Oboje su izgledali izuzetno lijepo a vjencanica, kao krojena za mladu.
Zelimo im sve najbolje u buducem braku a medeni mjesec traje i vise od godine.

01.10.2007.

Veliko i malo

Dosla sam da vas pozdravim. Za vikend smo bili kod nekih prijatelja u jednom malom gradicu, atmosfera je bila tako zanimljiva pravo sam odusevljena. Posto sam uvijek zivjela u velikim gradovima kad odem u neko malo mjesto odusevim se intimi koja postojiizmedju tog naroda.
Svi se znaju, osmijeh na licu skoro kod svakog mladi, stari svi se iskreno pozdrave, pitaju kako si i pokazuju na licu da ne pricaju s tobom tek tako, jer moraju.
Odusevljena sam i nekad mi bude zao sto ne zivim u nekom malom mjestu gdje mogu izadji u setnju sa familijom i prosto se osjecati dobro.
Ne zalim se na grad, jer i gradovi imaju nesto sto me privlaci ali mali gradici su na neki poseban nacin tako zanimljivi.
Rucali smo u nekom lokalnom restorancicu, gdje su se barem  dvije.tri familije pozdravile s nama jer su iskreno tako htjeli i na ljudima se vidi ta neka iskrena dobrota jednostavno zraci iz njih.
Dok smo se kuci vracali zezao me muz kaze mogli smo sve prodati i otici tamo da zivimo. Eh, kad bi moglo.

12.09.2007.

Svadjanje

Knjige kazu da je svadja sa partnerom zdrava, ja koliko to vjerujem toliko i ne. Mi se prepiremo cesto, ne mogu reci svaki dan ali pretezno barem 3 puta sedmicno. Nista vazno to su male prepirke koje obicno budu totalno glupe i ni malo nisu vazne. Na kraju se pomirimo i sve bude uredu.
No interesuje me da li je to stvarno zdravo? Je li istina da ako se partneri prepiru to je zdrava veza, ili je to neki bolesni autor izmislio da bi sebe utjesio sa bezveznom vezom?
Dugo smo zajedno, od samog pocetka smo se prepirali uvijek male svadjice oko gluposti. Danas prepiranje oko kuhinje, da kuhinje i fleke. Meni smeta sto je on uflekao, njemu smeta sto se ja bunim.

Smeta mi sto je tvrdoglav, smeta mu sto sam nestrpljiva. Nekad se pitam, da li je to stvarno sve normalno? Da li sam ja u zabludi? Mozda moj brak nije bas tako zdrav , ali je meni dobar. Volimo se. Slazemo se vise nego sto se svadjamo, jos nikad nismo imali veliku svadju da bi on zavrsio na kaucu ili ja.
Sta vi mislite, koji je dokaz zdrave veze?

11.09.2007.

Posta

Je li do mene ili je tako svima stvarno ne znam, ali ja kad otvorim postansko sancude prosto mi dodje muka. Pomisao da se tu nalaze razne koverte sa racunima koje imaju onaj datumcic da se morjau platiti tog i tog dana, htjeo ili ne, imao ili ne.
Svaki dan neko pismo, ali nikad nesto drago da me iznenadi, cak ni razglednica.

Valjda nije do mene, a mozda i jeste vazda sam bila "baxuzna" uvijek me neki djavo ganjao, nikad nije bilo da je sve uredu da nesto ne boli, ne koci uvijek se nesto desava ali rijetko kad da je dobro.
Da li je do vremena ili ljudi vise ni sama ne znam. Sinoc sam legla u 23:40, ali zaspala u 4:00 prvo sat vremena sam se prevrtala i okretala na svaki moguci nacin  na mojoj  polovici kreveta, zatim sam se pokupila u dnevni boravak i otisla citati knjigu. Nadajuci se da ce me san osamutiti, ali nista. Dok sam citala Jergovic-a obuzeo me neki strah, da li je do mraka ili onog sto nas ceka u budunosti ne znam. Da li je do proslosti i zivota prije ovog ni to ne znam. Ali strah neki...ne znam ni kako ga opisati.

Nije ovako prije bilo. Znam da nije. Ili sam ja u zabludi?

09.09.2007.

Balon

Po dogovoru on je isao na pecanje sa prijateljima. Cula sam svaki korak sve dok nije upalio auto i otisao. Bilo je trenutaka kad sam htjela ustati da se izderem na njega.
Kako nekad muskarci znaju biti tako grubi. Vodu sam cula kako je pustena u wc-u, vrata u kupatilu, voda, vrata auta. Nedelja je, to je jedini dan kad bih se trebala bas dobro odmoriti.
No, ja sam ustala u 8 isla na igraliste, gledala utakmicu, navijala, trcala okolo, dijelila vodene sladolede, njegovala povrijedjena koljena i ljubila rumene obraze.
Nove kopacke su vec izgrebane, blatnjave. Sorc se zeleni od trave. Mislim da sam jedna od mnogih zena koja kupuje nenormalnu sumu, sprejeva, deterdzenata i praska za razne fleke.
Poslije fudbala isli smo na rucak, zatim na sladoled onda kuci na odmaranje.
Ali jos uvijek se nisam odmorila kako treba. Glava i stomak me bole danima. On me vec danima zeza da ce me staviti u balon te da me tako nista nece zaboliti ni povrijediti.
Ja u balonu? Ma daj.


Stariji postovi

<< 11/2008 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI


BROJAČ POSJETA
4882

Powered by Blogger.ba